"In a world of magnets and miracles..."

Kako preživeti bez pažnje?

Teorija stroukova u doba Tvitera



Hodaš ulicom. Ugledaš poznanika koji nailazi iz suprotnog smera. Kako prolazite jedno pored drugog, nasmešiš se i kažeš: ‘Lep dan!’. Tvoj poznanik ti uzvraća osmeh i odgovara: ‘Da, jeste’.

Ti i tvoj poznanik se upravo razmenili stroukove. Strouk se definiše kao osnovna jedinica pažnje/potvrde.

Svima nam je poznata ovakva vrsta razmene o kojoj obično i ne mislimo. No, prepostavimo da se ova scena odvijala malo drugačije. Kako se tvoj poznanik približava, nasmešiš se i kažeš: ’Lep dan!’. Tvoj poznanik ne odgovara ništa. On ili ona prolazi kao da i nisi tu. Kako bi se osećao/la?

Ukoliko si kao većina ljudi, bio bi iznenađen nedostatkom poznanikovog odgovora. Možda bi se zapitao: ‘Šta nije u redu?’.  Stroukovi su nam potrebni i osećamo se deprivirano ako ih ne dobijemo."
(Stewart, Joines, 1987)



Sve transakcije među ljudima su zapravo razmena stroukova. Kao što se da naslutiti, stroukovi mogu biti pored verbalnih i dodir, osmeh, poklon i zapravo bilo šta što osobi preko puta šalje poruku da postoji, nešto što je nekakva stimulacija. Opet, kao što se može naslutiti, stroukovi mogu biti i negativni i neprijatni, bolni. No, kako svako ima potrebu za stimulacijom tj. glad za potvrdom, ljudi radije prihvataju i negativne stroukove, nego da ih uopšte nema, kao u uvodnom primeru gde ignorisanje nazivamo diskauntom ili otpisivanjem (postojanja). Dobro je poznato da će malo dete kada mu roditelji ne poklanjaju pažnju pokušati da je privuče pa makar i ponašanjem koje bi izazvalo kritiku, kao i da je samica u zatvorima osmišljena upravo kao najviši vid kazne. Malo je poznato pak da ovi oblici potvrđivanja stimulišu i mozak i obezbeđuju preživljavanje. 

Međutim, iako svi ljudi zaslužuju da budu tretirani jednakima i da dobiju poruku da su vredni kao ljudska bića, eto samo zato što postoje, često škrtarimo sa stroukovima, što zbog toga što su nas roditelji tako naučili, zbog toga što nas vodi princip „daš mi, dam ti“, iz neznanja, iz straha, iz iracionalnih uverenja...

U vreme digitalnih tehnologija a pogotovo društvenih mreža, glad za stroukovima relativno lako se može zadovoljiti lajkovima, fejvovima, ritvitovima, chatovima i sl. Da se razumemo, ja sam new media enthusiast, ako se tako može reći i daleko toga da je sva online komunikacija nešto fejk ALI. Postoji nekoliko fenomena na koje ću se kasnije osvrnuti.



Sviđa mi se to što radiš vs. sviđaš mi se

Stroukovi mogu biti, kao što smo videli, pozitivni i negativni, ali i uslovni i bezuslovni.

Pozitivni uslovni strouk odnosi se na nešto što radimo, a pošto je pozitivan to radimo dobro. Dakle neko nam upućuje vrednost na ponašanje (doing). "Sviđa mi se to što radiš" je najprostije objašnjenje. U digitalnom svetu to bi mogao da bude RT, fejv ili lajk koji govori "sviđa mi se muzika koju slušaš" recimo a koju je osoba postovala.

Pozitivni bezuslovni strouk odnosi se na ono što jesmo (being). To je "sviđaš mi se", "volim te", "nedostaješ mi", "volim kad si tu", "imaš divne oči" i sl. Dakle, ne postoji preduslov da osoba zasluži ovakvu vrstu strouka u smislu da je prihvaćena onakvom kakva jeste, za razliku od gorepomenutih gde se nekih ponašanjem zaslužuje potvrda.

Podvrsta pozitivnih stroukova su i plastični stroukovi odnosno poslate pozitivne poruke koje pošiljalac zapravo ne misli.

Negativni uslovni strouk ne mora uvek po difoltu biti nešto loše, jer može da se odnosi na apel za promenom ponašanja. "Ta boja ti ne stoji baš lepo", "imaš jako loš rukopis" ili u digitalnom svetu "onaj tvit ti je potpuno bez veze".

Negativni bezuslovni strouk nema ama baš nikaku adaptivnu funkciju i čak vodi destruktivnim ponašanjima. To je "mrzim te", "odlazi!", "gadiš mi se", "jedva čekam da umreš" i slične negativne konotacije na račun nečije ličnosti.

Ipak, i možda čak paradoksalno, ljudi teže podnose diskaunt tj.otpisivanje od negativnih bezuslovnih stroukova. To je kad nas neko ignoriše, zaboravi, uskrati nam priznavanje postojanja. Otudi i ono "bolje me oteraj u p.m. nego što ćutiš".


Sva tvoja ćutanja - Eva Braun



 Kako nas stroukovi "rade"

Potraga za stroukovima postaje potraga za pažnjom, što nam omogućava da se osetimo živima. Nedostatak stroukova vodi mentalnom, emocionalnom i fizičkom propadanju. Ukoliko nemamo dovoljno pozitivnih stroukova okrenućemo se traženju negativnih, jer "bolje išta nego ništa", što može objasniti i ponavljajuća ponašanja koja nam sa strane izgledaju mazohistička ili samokažnjavajuća.

Stroukiranje dakle potkrepljuje određena ponašanja koja su stroukirana. Recimo, kad na pr. Miloš Đajić svako jutro tvitne o danima u koloru i ljudi to pozitivno stroukiraju on će nastaviti da to i dalje piše. Da je bilo diskaunta ili dovoljno negativnih stroukova ovo ponašanje bi najverovatnije izostalo. Ali ovo je da kažem nevin primer koji se može dati. Malo kompleksniji su fenomeni tviter naloga koje je Una Zabunov zgodno nazvala "emotivnim dušicama". Tuga, razočaranje, usamljenost su osećanja sa kojima se je svako susreo nekad u životu (ili smatra da jeste) i stoga plasiranje ovakvih osećanja izaziva laku identifikaciju i na društvenim mrežama (ne samo na filmu i u svetskoj književnosti :) ), za razliku od nekih drugih osećanja poput sreće koje češće umesto empatije može kod primaoca izazivati neprijatna osećanja a ne identifikaciju. 

Osobe koje forsiraju na na pr. tviteru ovakav diskurs dobijaju od svojih pratilaca pozitivne stroukove kojima se ovakvi nalozi i učvršćuju, čak i kada realna inspiracija ne postoji. Međutim ovim putem osoba je naučila da dobija pažnju koja joj je potrebna, kao i da ostvari socijalne kontakte. Čak i kada ovakva ponašanja postanu nezdrava i odražavaju se na realni život osobe, teško je odreći se dotoka stroukova, koji budi rečeno često mogu biti plastični jer je mnogo toga u online komunikaciji neproverljivo. (Kod tipova koji su "emocionalne pijavice" socijalna razmena kao takva čak i nije primat ili cilj već samo primanje stroukova - što je klasičan primer tviter naloga koji prate jako mali broj ljudi nasuprot velikoj količini stroukova koju dobijaju).

 lepo kaže @Individualac :)

Isto se dešava i u svakodnevnom životu kada dete nauči da će samo "dobrim vladanjem" dobiti ljubav roditelja ili kada devojka nauči da će ako je "lepa" dobiti potvrde (pozitivne uslovne). I onda se određena ponašanja i/ili vrednosti uzgajaju jer obezbeđuju zadovoljenje nečega što je usko povezano sa preživljavanjem.



Kako onda da preživim?

Svima nama potrebna je manje-više ista količina stroukova da bismo se osećali kao vredna ljudska bića. No, vrlo često ljudi imaju lošu "ekonomiju" stroukova, koja se može ogledati u nekoj od sledećih varijanti odnosno unutrašnjih pravila (Stajner):
- Ne daj stroukove koje imaš da daš
- Ne traži stroukove kada ti trebaju ili ih želiš
- Ne prihvataj stroukove čak i kada ih želiš
- Ne odbijaj stroukove kada ih ne želiš ili ako ti se ne dopadaju
- Ne daj stroukove samom sebi.


DAJ :) Savršeno je ok prvi dati pozitivan strouk iako ljudi neretko čekaju. Davanje pozitivnih stroukova čini da se naši prijatelji, ljubavnici, zaposleni i drugi osećaju dobro i stvaraju se prijatne interakcije među ljudima. Svakako, svako voli da mu pozitivan strouk bude kolko-tolko uzvraćen. Posebno ako se radi o ljudima sa kojima želimo da odnos (bilo koje prirode) održavamo, produbljujemo i slično, štedeti na pozitivnim stroukovima je kontraproduktivno.

Primiti strouk je takođe ok. I ne znači da ga nužno moramo uzvratiti. Čest način neprihvatanja strouka je kad osoba koja treba da ga primi počne da se smeje ili kikoće uz "hvala". 
- Lepo ti miriše kosa..
- Hm, da.. moram otići da sredim ove ispucale krajeve..
Doza povlačenja je ok. Potpuna zatvorenost nije.

Tražiti stroukove je verovali ili ne isto ok. Popularni je mit da su stroukovi koje treba sami da tražimo bezvredni. Istina je da su vredni isto kao i oni koje ne tražimo. Ljudi nam ne mogu čitati misli u mnogim situacijama, niti mogu pretpostaviti nešto što podrazumevamo. Zato je sasavim ok zatražiti ono što nam treba, bilo to maženje, sex ili menšn.

Odbiti da damo strouk može biti takođe ok. Ukoliko ga na silu, iznudom dajemo vrlo je verovatno da niko tu uključen neće biti prezadovoljan. Znači, to što nam je neko silovao interakcije ne znači da moramo uzvratiti.


Ljudima su potrebniji pozitivni stroukovi nego negativni. Kad kažem ljudima ne mislim samo nama ponaosob, nego i onima oko nas, posebno onima do kojih nam je stalo. Jer koliko god da i iz negativnih uslovnih nešto može da se nauči, negativni stroukovi imaju jači uticaj i treba nam puno onih dobrih, toplih da bismo se osećali dobro i da bismo preživeli, te da bi nam neki odnos preživeo.

Na kraju, važno je i samog sebe stroukirati. Nekad to činimo nesvesno prisećajući se lepih stvari iz prošlosti,  a nekad uživamo u nekim stvarima solo. Napravite listu od 5 stvari kako same sebe možete stroukirati danas pozitivno. Da li je to topla kupka, masturbacija, Cecin koncert ili sladoled, zavisi od čoveka do čoveka. I, to nisu neke nagradice ni za šta, to je za naše dobro :)




 Reference:

 TA today - Stewart, Joines
 Transactional analysis - Woolams, Brown
 Životni pobednik - Džejms, Džongvard


3 comments:

  1. Jako zanimljivo! I objasni covjeku neke stvari (jeeee, sad imam opravdanje za attention-whoring :D

    Salu na stranu, stvarno zanimljivo. Thumbs up :)

    ReplyDelete
  2. Svi mi imamo tendenciju za malo attention whoringa ;)
    tnx!!

    ReplyDelete
  3. Hvala na ovom tekstu, baš mi je trebao danas :)

    /Je l' mu ovo dođe pozitivni uslovni strouk s moje strane?/ ;) :)

    ReplyDelete